|
 Osijek je grad koji je smješten u podunavskoj ravnici na desnoj obali rijeke Drave 22 km od ušća u Dunav i kao najveći grad u istočnom dijelu Hrvatske sjedište je Osječko - baranjske županije. Grad je industrijsko, upravno, sudsko i financijsko sjedište.
Gradska naselja
U sastavu grada Osijeka nalazi se 11 naselja (stanje 2006), to su: Brijest, Briješće, Josipovac, Klisa, Nemetin, Osijek, Podravlje, Sarvaš, Tenja, Tvrđavica i Višnjevac.
Demografija
U gradu Osijeku živi 114.616 stanovnika.(2001.) Zajedno s prigradskim naseljima: Tvrđavica, Podravlje, Josipovac,Bilje, Sarvaš, Tenja, Briješće, Brijest, Klisa i Nemetin ima 142.262 stanovnika i ujedno je četvrti grad po veličini u Hrvatskoj.
Velika prijeratna općina Osijek imala je po popisu iz 1991. godine 165.253 stanovnika sljedećeg nacionalnog sastava:
* Hrvati - 110.934 (67,1)
* Srbi - 33.146 (20,0)
* Mađari - 3.156 (1,9)
* Nijemci - 276 (0,16)
* Jugoslaveni i ostali - 17.741 (10,7)
 Osijek se sastoji iz starog grada, Tvrđe, izgrađenu početkom 18. stoljeća u baroknom stilu, zatim Gornjeg, Donjeg i Novog grada s klasicizmom, historicizmom i secesijom, te Retfale, Industrijske četvrti, Juga II i Višnjevca. Za svoju veličinu grad Osijek ima puno zelenila: 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m².
Osijek ima jedanaest katoličkih župa: sv. Petra i Pavla (Gornji Grad - Osijek 1), sv. Mihaela Arkanđela (Tvrđa - Osijek 2), Preslavnog Imena Marijina (Donji Grad - Osijek 3), sv. Obitelji (Jug 2 - Osijek 4), sv. Josipa Radnika (Industrijska četvrt - Osijek 5), Uzvišenja Sv. Križa (Retfala - Osijek 6), sv. Leopolda Bogdana Mandića (Osijek 7), sv. Osječkih mučenika (Tvrđavica - Osijek 8), sv. Ćirila i Metoda (Sjenjak - Osijek 9), Mučeništva sv. Ivana Krstitelja (Brijest - Osijek 10) i sv. Luke Evanđeliste (Josipovac - Osijek 11), jednu evangelističku, dvije pravoslavne parohije, Evanđeoski teološki fakultet, Židovsku općinu, muške samostane franjevaca Reda manje braće (OFM) u Tvrđi i franjevaca kapucina (OFMCAP) u Gornjem gradu te rezidenciju Družbe Isusove također u Gornjem gradu.
Zemljopisni položaj grada:
* sjeverna širina 45º 32'
* istočna dužina 18º 44'
* Nadmorska visina 90 m
* Površina grada 169 km2
Prosječna temperatura je 11ºC:
* proljeće - 11°
* ljeto - 21ºC
* jesen - 11,8ºC
* zima - 0,2ºC
Zrak je prilično vlažan, dok kroz jeseni i zime ima dosta magle.
Povijest
Stari vijek
Naselje i lokalitet na prostoru Osijeka postojalo je od 4. st. prije nove ere i ranije pod ilirsko-keltskim imenom Mursa, a potom se nastavlja pod Rimljanima. Ne zna se točno kada su Hrvati osnovali svoje prvo naselje, no arheološki izvori govore da je hrvatsko naselje postojalo već u 8. st.
Srednji vijek
Osijek je 1996. proslavio 800-tu obljetnicu postojanja mada je kao trgovačko i prometno središte postojao mnogo ranije. Godina 1196. je godina otkada se raspolaže s prvim pisanim pisanim dokumentom vezanim za grad. Isprava iz tog doba pokazuje da je to doba postojala pravna država je upućuje na sustav zaštite privatnog prava i materijalnih dobara. U dokumentu kralj Emerik, (1196. - 1205.), potvrđuje cistercitskom cikadorskom samostanu pravo ubiranja pristojbi od carina i trgovine te skelarine preko rijeke pošto je Osijek je bio poznat prijelaz preko rijeke Drave.
Ime Osijek su Hrvati dali naselju zbog ponešto povišenog mjesta od okolih voda, mjesto gdje je "oseka" , te je suho i pogodno za izgradnju nastambi. U jednom dokumentu se ime spominje kao Ösek, kao i Oesek, da bi pod uticajem mađarskog jezika i njegove prilagodbe bio zapisan kao Eszek ili Ezeek. Kasnije su varijante, Essegg, njemačka ili Essec, latinska, samo jezične prilagodbe izvornom hrvatskom.
Novi vijek
Osvajači Osmanskog Carstva u grad su stigli 14. kolovoza 1526. kad je Osijek predan bez borbe, no kažu da ga je Ibrahim-paša do temelja razorio. Kasnije ga Sulejman Veličanstveni potpuno obnavlja te gradi čuveni pontonski most preko Drave i obližnjih močvara do mjesta Darda u ukupnoj dužini od 8 km. Osijek kasnije opet postaje čuven po obrtu, trgovini i velikim sajmovima.
Grad je ostao pod Turcima više od 150 godina i biva oslobođen 29. rujna 1687. da bi uskoro, od 1690. pod turskom opsadom, bio potpuno porušen, no ovoga puta ne i osvojen.
Od 1687. Osijek i istočno područje današnje Hrvatske nalazili su se u okviru Habsburške Monarhije. Zbog strateškog položaja grada, nove su vlasti na obali Drave izgradile vojno utvrđenje, koje čini današnju Tvrđu, (1712. - 1721.). Unutar bedema nastao je grad građanskih kuća u baroknom stilu. Stanovništvo se zbog vojnih razloga naseljavalo zapadno i istočno te su tako nastale nove četvrti. Na zapadu, uzvodno uz Dravu Gornji grad te nizvodno od Tvrđe Donji grad.
 Gospodarski i kulturni razvoj Osijeka doveo je do ujedinjenja triju gradskih općina u jednu 2. prosinca 1786. godine, koja je ubrzo postala grad, u kome su se nalazili brojni obrtnici, trgovci, knjižnice, kazališta, a već 1729. godine otvorena je latinska gimnazija. U 1735. godini osnovana je tiskara, a započeli su i viši studiji filozofije i teologije. Dana 28. kolovoza 1809. godine Osijek je svečano proglašen slobodnim i kraljevskim gradom u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a time počinje novo doba grada Osijeka.
Sredina 19. stoljeća je doba bržeg razvoja Osijeka, osobito Gornjeg grada. U Donjem je gradu 1874. godine sagrađena jedna od najvećih i najljepših bolnica u ovom dijelu Europe. Godine 1846. podignuta je velika županijska palača, a kasnije, 1866., nasuprot županijske palače i Hrvatsko narodno kazalište. Pod kraj 19. stoljeća otvoraju se srednje škole - obrtna, realna, učiteljska i trgovačka. Na potezu od Tvrđe do Gornjeg grada kasnije se grade vile i druge građevine u secesijskom stilu.
Krajem 1918. i raspadom Austro-Ugarske, Osijek s današnjom istočnom Hrvatskom ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja 1929. mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija. U travnju 1941., s početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Jugoslavija se raspada te Osijek ulazi u sastav NDH. Od 1941. do 1945. hrvatski dio Baranje pripada Mađarskoj te je Osijek pogranični grad. Nakon sloma fašizma, u travnju 1945., svi dijelovi današnje Hrvatske i Osijek ulaze u sastav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije). Sam je grad oslobođen 14. travnja 1945. U Osijeku se osniva više fakulteta i viših škola, a 1975. i sveučilište, koje od osnutka nosi naziv velikog biskupa Djakovačko ili bosansko i srijemske biskupije (1855.-1905.) i hrvatskoga mecene rođenog Osječanina Josipa Jurja Strossmayera.
Tijekom Domovinskog rata (1991.), posebno nakon pada Vukovara u studenom 1991.., srpske paravojne snage i Jugoslavenska narodna armija (JNA) prodiru nadomak grada. Pod njihovim topništvom Osijek trpi znatna razaranja, ali se uspijeva održati. Prije rata u Osijeku je na nekoliko lokacija bio smješten garnizon JNA pod imenom 12. proleterska mehanizirana brigada u sklopu 1. vojne oblasti (sa sjedištem u Beogradu) a u sastavu tzv. Tuzlanskog korpusa. Na čelu garnizona (koji se službeno zvao "Kasarna Milan Stanivuković - narodni heroj") u Osijeku nalazio se tada pukovnik Bora Ivanović zvani Konj, koji se ne samo tijekom boravka u Osijeku već i nakon izlaska iz grada aktivno uključio u rat protiv Hrvatske. Osječko je Državno odvjetništvo protiv sada umirovljenog generala JNA i Vojske Jugoslavije Bore Ivanovića i još trojice oficira iz tadašnjeg garnizona JNA u Osijeku 2006. podigla optužnicu zbog razaranja grada Osijeka i civilnih objekata.
Gradovi prijatelji
* Pečuh (od 1973.)
* Budimpešta, XIII okrug (od 2001.)
* Pforzheim (od 1994.)
* Maribor (od 1995.)
* Tuzla (od 1996.)
* Ploieşti (od 1996.)
* Lausanne (od 1997.)
* Nitra (od 1997.)
* Graz
* Subotica
* Vicenza
* Czestochowa [1]
Gospodarstvo
Osijek je veliko hrvatsko industrijsko središte, svojevremeno se moglo reći i da je bio više industrijaliziran od Zagreba; nazivalo ga se hrvatskim Manchesterom. Brojne poznate hrvatske robne marke, počevši od sitnih potrebština u domaćinstvu, se proizvode/su se proizvodile u Osijeku.
U Osijeku je, od industrija, nazočna strojogradnja (poljodjelski strojevi), proizvodnja sapuna, žigica, kemijska industrija (deterdženti), prehrambena industrija (sladorane, proizvodnja vafela, keksa, proizvodnja piva)...
Znamenitosti
Osječka tvrđa kandidat je za popis svjetske baštine UNESCO-a od 1999.g.Izvor: Wikipedija |
